Thor Heyerdahl
Thor Heyerdahl (Larvik, 6. listopada 1914. – Colla Michieri, 18. travnja 2002.), norveški etnograf, pustolov, pomorski biolog i antropolog.
Bio je pacifist i vatreni pristaša ekologije ("zeleni"). Njegove teze bile su u svezi s kulturnom difuzijom modela razvitka kultura. Najpoznatiji je po ekspediciji "Kon-Tiki" iz 1947. godine na koju 33-godišnji Heyerdahl odlazi s grupom suradnika u Južnu Ameriku. Tamo gradi splav od balzamova drveta i drugih domorodačkih materijala. Želio je dokazati komunikaciju pretkolumbovskih civilizacija iz Polinezije i Južne Amerike. Jedini moderni uređaj koji su ponijeli na ekspediciju bio je radio. Sa sobom na splav ponijeli su samo suhu hranu, pitku vodu u 56 limenki, a kao nadopunu jelovniku, lovili su ribu.
Putovali su 101 dan preko Pacifika, a na kraju putovanja splav imena Kon Tiki razbila se na koraljnom grebenu Raroii iz otočja Tuamotua. Heyerdahl je postigao svoj cilj, te je knjiga o ekspediciji Kon-Tiki ekspedisjonen postala bestseler, a dokumentarac Kon-Tiki o legendarnom putovanju osvojio je Oscara 1951. godine.
Napisao je i niz drugih knjiga. Teoriju o komunikaciji J. Amerike i Polinezije je temeljio na legendi Inka. Govorio je da su preci stanovnika Uskršnjeg otoka živjeli u doba Kon Tikija, legendarnog Kralja Sunca starih Inka. Brodovima Ra i Ra 2 želio je dokazati komunikaciju Egipćana s američkim kontinentom. Ra je upio previše vode i potonuo, ali Ra 2 je ispunio svoju misiju. Danas se Ra 2 čuva u muzeju Kon Tikija u Oslu.
Brodom Tigris je želio dokazati komunikaciju civilizacija iz Mezopotamije i onih iz doline Inda. Ne uspjevši zbog rata proći kroz Sueski kanal, ogorčen javno spaljuje brod 3. travnja 1978., istodobno uputivši otvoreno pismo Kurtu Waldheimu, tadašnjem glavnom tajniku UN-a sa zahtjevom za obustavom prodaje oružja zemljama u razvoju.
Istraživao je Maldive i Indijski ocean. Dobio je 11 počasnih doktorata, a posljednju knjigu naslovio je: "U potrazi za Odinom" u kojoj razrađuje Snorrijevu tezu da su svi bogovi nordijske mitologije bili ljudi, a kasnije slavljeni kao bogovi. Jednu od saga iz Prozne Edde uzeo je kao povijesnu istinu, te je objasnio na znanstveni način.
No, zbog te knjige napali su ga filolozi, povjesničari, i gotovo cijela znanstvena zajednica.Optužen je za pseudoznanost, za temeljni nedostatak znanstvene metodologije u svojem radu i za druge stvari. Međutim, Heyerdahl nikad nije bio obični, još manje ortodoksni znanstvenik. On nije pisao za znanstvenu zajednicu, nego za široke mase. Njegov stil pisanja bio je zanimljiv i slikovit.
Umro je od tumora na mozgu u 87. godini života u mjestu Colla Michieri u Italiji.
Rođen 6. listopada 1914. u gradiću Larviku, na jugu Norveške, Thor Heyerdahl odrastao je u dobrostojećoj obitelji. Njegovog djeda u tom su kraju pamtili kao "čovjeka koji je donio električnu energiju", a otac mu je bio bogati bankar. No, upravo je razlika u svjetonazorima oca vjernika i majke, pristalice Darwinove teorije nastanka čovjeka, uvelike odredila njegov životni put. Budući da je, kao i mnogi drugi Norvežani, volio prirodu te je kao dječak istraživao obližnje fjordove i planine, kad je 1930. trebalo odabrati studij, upisao je biologiju i zoologiju. Na studiju je ubrzo postao nezadovoljan zbog, tvrdio je, "besplodnih akademskih rasprava i gubljenja kontakta sa stvarnim životom".
»Volju za studijem izgubio sam shvativši da je u kabinetima i učionicama skupljeno veliko teorijsko znanje, koje profesorima i njihovim studentima ne koristi kad se nađu u prirodi. Moj mi je mentor tada predložio da odem na studijsko putovanje te proučavam biljke i životinje nekog udaljenog otoka na južnom Pacifiku - ispričao je poslije.«No, prije nego što je krenuo na put, mladi Heyerdahl se oženio. Na studiju je upoznao Liv Coucheron Torp i neposredno prije diplome odlučio se oženiti.
»Pred djevojkama sam bio povučen i sramežljiv, no Liv mi se toliko sviđala da sam skupio svu hrabost i prišao joj.«Dapače, Heyerdahl je ne samo osvojio djevojku nego ju je i zaprosio. Bračnu je ponudu još uljepšao pozivom da s njim krene na osamljen otok i u divljini provede godinu dana. Zaručnica je, zaljubljena, pristala.
Dan nakon vjenčanja, 22-godišnji Thor Heyerdahl i 20-godišnja Liv krenuli su na daleko putovanje. No, ubrzo nakon dolaska na otočić Fatu-Hiva, najudaljeniji u Markižanskom otočju, i to škunom koja je ondje plovila jednom godišnje, shvatili su da to nije raj na zemlji kakvim su ga isprva zamišljali. Mladi bračni par stanovao je u kućici od bambusa, koju su sami izgradili na čistini u džungli, nedaleko od domorodačkog sela na obali. Prehranjivali su se voćem i kokosovim orasima te ribom koju su ulovili, a druge ljude nisu viđali mjesecima.
Nakon nekog vremena uvidjeli su i lošu stranu života na otoku. Devedeset posto autohtonog stanovništva umrlo je od bolesti koje su donijeli Europljani. Na otoku su, naime, vladali encefalitis i guba. Kad je došla sezona kiša, Liv je dobila čir na nozi, a da stvar bude gora, brod koji je otočanima donosio namirnice u zamjenu za njihove proizvode, nije te godine pristao. Stoga su se domoroci počeli neprijateljski ponašati prema dvoje bijelaca.
Tražeći pomoć, Heyerdahlovi su prešli preko planine na drugu stranu otoka, gdje je živio stari kanibal, posljednji pripadnik svoga plemena, i njegova posvojena kći. Prije nego što je doplovio parobrod koji ih je vratio a civilizaciju, Heyerdahl je došao na neobičnu ideju.
»Stari ljudožder pričao mi je o precima, bijelim, bradatim ljudima koji su na splavima doplovili s istoka. Njihovog je vođu smatrao bogom i nazivao ga je Kon Tiki. Počeo sam razmišljati o tome. Uvidio sam da vjetrovi i morske struje zaista dolaze s istoka i prisjetio se kamenih kipova koje sam viđao u unutrašnjosti otoka i u cijeloj Polineziji. Bili su veoma slični kipovima južnoameričkih Indijanaca i to me navelo na pomisao da su bijeli, bradati ljudi, koji su donijeli civilizaciju u Polineziju zaista doplovili s istoka, a ne sa zapada kao što se dotad smatralo - ispričao je kasnije.«Kad se vratio kući, predao je fakultetu staklenke s uzorcima otočkog bilja i riba te priopćio roditeljima da se kani baviti antropologijom. Ponuđeno mu je da proučava iskopine kanadskih Indijanaca i on je to prihvatio, maštajući cijelo vrijeme kako će se baciti na istraživanje o naseljavanju Polinezije. No, njegov je znanstveni rad prekinuo rat koji je buknuo u Europi. Nijemci su okupirali njegovu domovinu i Heyerdahl se prijavio u Armiju slobodne Norveške.
Proveo je tri ratne godine iza neprijateljskih linija, u