Transoksijana
Transoksijana ili Transoksanija (također poznata i pod nazivima perz. فرارود - Farârud; arap. ما وراء النهر - Mā Varā'un-Nāher; kin.: 河中 - Hé Zhōng), drevni naziv za regiju u Središnjoj Aziji čija područja otprilike odgovaraju današnjem Uzbekistanu, Tadžikistanu, južnom Kirgistanu i jugozapadnom Kazahstanu. U zemljopisnom smislu predstavlja područje između rijeka Amu-Darje i Sir-Darje.[1] Danas se pod time uglavnom podrazumijevaju teritoriji u starovjekovnom kontekstu odnosno prije 8. stoljeća, iako su ga europski povjesničari i zemljopisci koristili i za kasnija povijesna razdoblja. U perzijskom epu Šahname kojeg je napisao Firdusi, Transoksijana se navodi kao pradomovina iranskih naroda,[2] a rijeka Oks (Amu-Darja) kao granica između Irana i Turana. Regija je bila jedna satrapija Ahemenidskog Perzijskog Carstva pod imenom Sogdijana. Transoksijana je inače riječ latinskog podrijetla i doslovno znači „preko rijeke Oks” (Oks bio grčki naziv za Amu-Darju). Arapski naziv Mā Varā'un-Nāher znači „ono što je preko rijeke”.
Regija je bila jedna od satrapija Ahemenidinskog carstva pod imenom Sogdijana.
Naziv Transoksanija zaglavio je u zapadnoj svijesti zbog podviga Aleksandra Velikog, koji je proširio grčku kulturu u regiji sa svojim osvajanjima u 4. stoljeću prije Krista, Transoksanije je bila najviše sjeveroistočna točka helenističke kulture i do arapske invazije je zapravo čuvao hibridnu grčku / indijsku / perzijsku / kinesku kulture, nazvanu ' serindijsku '. Tijekom Sasanidske vlasti, često je nazivana Sogdijana, pokrajinski naziv preuzet iz Ahemenidskog carstva, a koristio se kako bi se razlikovao od obližnje Baktrije.
Kineski istraživač Zhang Qian, koji je posjetio susjedne zemlje Baktriju i Partiju uz Transoksanije 126 pr. Kr., napravio je prvi poznato kinesko izvješće o ovoj regiji. Zhang Qian jasno je identificirao Partiju kao naprednu urbanu civilizaciju koja uzgaja žito i grožđe, izrađuje srebreni novac i proizvode od kože.[3] Njime su nasljedno vladali Seleucidi, grčko-baktrijsko kraljevstvo, partsko carstvo i Kušansko carstvo prije Sassanidske vladavine.
U sasanidsko doba, regija postala značajan kulturni i znanstveni centar zbog učinkovite kraljevske vlasti i bogatstva koje je poteklo sa Sjevernog puta svile. Sasanidsku vladavinu prekinula je Heftalitska invazija krajem 5. stoljeća i nije vraćena Sasanidima do 565. Mnogi perzijski plemići i zemljoposjednici pobjegali u ovu regiju, nakon muslimanskog osvajanja Perzije. Prije muslimanske invazije 673. –